Venecija

Venecija je sigurno jedan od najatraktivnijih odredišta koje vrijedi odabrati. Bez obzira na priličnu udaljenost, do Venecije se stiže brzim i vrlo ugodnim brodom. Na brodu je otvoren duty free shop i 2 bara koji u ljetnim vrućinama pružaju pravo osvježenje. Do pristaništa plovi se uskim kanalima. Crkva San Marco, Duždeva palača, Most uzdisaja neće vas ostaviti ravnodušnima u posjeti ovoga grada.

Povijest Venecije

Počeci grada što se rasprostire na 117 otoka i otočića koje pješčani sprud, Lido, štiti u laguni počinju u V. stoljeću. Tada su od Huna progonjeni stanovnici Aquileje dobje-gli na neke od tih močvarnih otoka. U tom skloništu začelo se vojvodstvo sa duždem na čelu (697.) i napokon se tu rodila trgovačka metropola koja je zavladala morem a posvetili su je svetome Marku pošto su kosti apostola donijeli iz Aleksandrije. 

Carigrad je osvojio 1204. dužd Enrico Dandolo. U XV. stoljeću bila je Venecija s više od dvjesta tisuća stanovnika središte svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove palače, bogato opremljene od umjetnika kao što su bili Tintoretto, Veronese, Tizian i Giorgione. To je grad sa 150 kanala i četiri stotine mostova. U to je vrijeme dosegao svoj vrhunac.
Pad Venecije započeo je kada su Turci osvojili Carigrad. Upravo porazno djelovalo je otkriće Portugalaca morskog puta u Indiju. Od sada se, na primjer, mogao dobiti papar iz Lisabona za petinu jeftinije no što mu je bila cijena u Veneciji. Trgovačke su veze opustjele, moć i bogatstvo nestajalo, Venecija se sve više pretvarala u umirući grad.

U stvarnosti Venecija još i danas izgleda kao u vrijeme svog procvata. U očima mnogih turista pretvorila se nekadanja Venecija u kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne točke Markov trg sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sa crkvom na-kićenom stupovima i mozaicima, sa 99 metara visokim Campanilom (zvonik) što stoji slobodno i s osobito izrazitom duždevom palačom s arkadama zašiljenih lukova, a iznad svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugim Canalom Grande što presijeca grad u obliku golemog slova S. 

Romantična vožnja gondolom po Canalu Grande još je i danas obligatni program svakog posjetioca Venecije iako je 400 gondola (godine 1750. bilo ih je preko 12000) nasuprot motornim čamcima danas u velikoj manjini. Theodor Fontane, koji je godine 1874. posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. "Njoj je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola", pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako je Venecija ne samo povijesno već i materijalno umiruci grad. Palače što su ih podigli na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova postepeno tonu u lagunu.